The Aristocrats: Vrhunac ovogodišnjeg Zagreb Guitar Showa

aristocrats-vip

Roko Kerovec

Sinoć je u zagrebačkom VIP klubu sviračka super-grupa The Aristocrats imala svoj premijerni nastup u Hrvatskoj u sklopu završnice Zagreb Guitar Showa. Guthrie Govan na gitari, Bryan Beller na basu i Marco Minnemann za bubnjevima, svojim su koncertom zaokružili teme prethodnih večeri (Dvoboj bubnjara, Bassmaster i Guitarmaster) te ponudili energičnu progressive rock svirku u klasičnoj, rock-trio postavi.

DSC00254Bio je to sretni spoj u kojem su se izvođači i publika našli na istoj valnoj duljini u odlično popunjenom VIP klubu, bez obzira na vremenske neprilike (nema mnogo bendova koji se mogu pohvaliti da im publika plješće u 5/4-inskom taktu tijekom dobrog dijela kompleksno aranžirane skladbe). Okupili su se ovdje glazbenici i glazbeni entuzijasti da proslave svoju glazbenu strast uz sviračke vratolomije ovog internacionalnog benda koji je i vođenje nastupa protkao internim sviračkim šalama (npr. gnjavaža s naštimavanjem na stageu između pjesama) s kojima se publika lako identificirala.

DSC00169The Aristocrats su izvodili naslove sa svog istoimenog prvijenca i predstavili nekolicinu pjesama sa nadolazećeg albuma koji se očekuje već u prosincu ove godine. Radi se o pjesmama koje su reprezentativno odabrane kao pregled autorskog doprinosa sve trojice glazbenika, koji su se potom svrsishodno i izmjenjivali kao voditelji koncerta i kao solisti. Melodiozne teme su se izmjenjivale sa eksperimentalnim sviračkim rješenjima koja su ponekad humoristično apsurdna i nepredvidiva što je sukladno općem dojmu Aristocratsa kao benda koji ozbiljno shvaća sviračku izvrsnost no same sebe ne toliko.

DSC00205Stoga ne čudi da naslove pjesama poput: „Boing !…Im in the back“, „Sweaty Knockers“ ili „Blues Fuckers“ momci predstavljaju sa zrnom soli. Riskantno je raditi eksperimentalnu glazbu, glazbenik se lako izgubi u pretencioznosti ili autizmu vlastitih ideja; kod Aristocratsa doza šale na vlastiti račun dobro neutralizira ove opasnosti jer ništa nije toliko rasterećujuće kao bend koji nakon sviračke groznice završi koncert izvedbom Peter Gunn Theme-a (Blues Brothers Theme) sa gumenim igračkama smiješnih zvukova.

Iako bi se na instrumentalističkom koncertu za sviračku publiku opravdano moglo govoriti o tehničkim nedostacima koncerta poput, na momente, preglasnog basa, ovdje nema potrebe za tim – ovo je bila sviračka proslava koja je trebala nadahnuti i ohrabriti sviračku publiku koja je sinoć uz Aristocratse podsjetila na pravu malu glazbeni zajednicu.

Share Button

Comments

comments